Kosturi - Mefistov Krah FLAC

KOSTURI - Mefistov krah (2009, Slušaj najglasnije)

Legenda govori da je bubnjar ovih ortodoksnih hard-rockera iz dalmatinske zagore ime Toni Boxer dobio po slavnom generalu Vasilij Mitu kada je snimao bubnjeve na prvom albumu Super Silve. A druga stvar koja im govori u prilog tvrdokornih rockera je njihova biografija koja između ostalog kaže da su osnovani u selu Majmunovu u dalmatinskoj zagori gdje je zajebano stanovništvo koje puno pije i stalno radi sranja, te su kao band stalno na piku HVIDR-e, te ne idu u crkvu što suseljani nikako ne vole.

Uz još neke pikanterije koje se navode na njihovoj myspace stranici, ovaj kvartet najprije će podsjetiti na fiksaciju mnogobrojnih lucidnih ideja Franci Blaškovića, Đoni Štulića kada se posvetio sofisticiranoj sprdačini, te na Riblju čorbu u svojim zlatnim danima '79-'84. Postoji i još cijeli niz insinuacija na Milić Vukašinovića, Vatreni poljubac, Živo Blato i Brkove, a po samom vokalu Kuma povremeno i na pokojnog Tomu Bebića. Iz navedenog press materijala, članovi Kostura vole sve ono što je sastavni dio svjetonazora sex'n'drugs'n'r'n'r - pivo, lozu, vino, đuđiku, pelin, medovaču, Black Sabbath, Ramones, RATM, AC/DC, Led Zeppelin, Sex Pistols, Stonese, Doorse, MC5, Metallicu, Iggy Popa, Motorhead, Nick Cavea, Hendrixa..., te sami za sebe kažu da sviraju BBR iliti brutalni balkanski rock. Na omotnici albuma piše da su ga snimili u šjor Antinom svinjcu, no kada se stvari oko njega smire, uočava se da je kardiogram banda usredotočen na čistu zabavu bez ikakve obaveze na intelektualizam oko 'mefista' ili nekakve metaforičke poredbe.

Album otvara kratka "Buđenje" sa škripom otvaranja vrata, ženskim krikovima i lajanjem psa (novi "Thriller", ha-ha-ha?), a onda slijedi punkersko/ hard-rockerska "Pivo-loza" sa dvije-tri bezazlene riječi 'pivo-loza-mononukleoza'. Tek treća "Ćiribiribela" donosi nešto jasniji stav ovih zbilja ekscentričnih hard-rockera sa stihom 'padam u pizdu materinu', no ovdje gitarist Carlos Marx (tvrdi da je komunist po opredjeljenu) pokazuje zavidan nivo sviračke sposobnosti koja se očituje i na ostatku albuma. Njegove gitarističke sposobnosti su u rangu velikih gitarskih majstora i tu se nema šta zboriti, njegova gitara daje vjeran pečat ovom albumu koji je sve samo ne klasičan mainstream hard-rock s kojim su podudarnosti više nego očite. Kako album odmiče, nižu se sami biseri koji pokazuju sklonost banda ka raznim transformacijama - "Plan" ('imam plan sebi razbit glavu', ha-ha-ha!, ovo je skroz šašavo ludo čovječe), "Carstvo" na tekst legendarnog Branka 'Kockice' Miličevića gdje su tekst izvrnuli totalno naopačke - 'na svijetu postoji jedno drugo carstvo, u njemu caruje barbarstvo, u njemu je sve ružno, u njemu je sve tužno, u njemu se svak žaluje/ tamo su kuće (ne razumijem), tamo su sve žene silovane, tamo to je svatko ono što hoće, otrovano svako voće'. Ne bih re-demagogizirao, ali ovo je fantastična sprdačina o nekadašnjem socijalno letargičnom (ali vrlo učinkovitom) društvu, te se album nastavlja sa kratkom "Alojzije Stepinac" u trajanju od nepunih minutu vremena koja je pravi christian-punk kako bi se naglasila simbolika između svetosti i perverzije. Sljedeća "Jaja" je sasvim jasna - 'pedofilu kidaj jaja, kidaj jaja, nožem deri'. Imaju Kosturi i indie-rock Joy Division/ Interpol pjesama gdje se sprdavaju sa misticizmom i darkerajom koji vlada već dobre 3 decenije - 'sinoć sam zaklao dvojicu, a u jednom nađem knjigu' ("Našao sam knjigu"). Svoju prezrenost ka mnogo toga što im se ne sviđa, Kosturi su izrazili u pjesmi "Lipa" koja kaže 'hej lipo, raširi svoje grane, pa da mogu objesiti ljude'. Ne znam zašto, ali na omotu nije navedena pjesma broj 10 koja se nastavlja na temu vješanja (ja sam je nazvao "Obješeni na stupovima sreće") s kojom Kosturi daju obol satiri bez presedana poput nekih vrlo uspjelih i nezapaženih pjesama Riblje čorbe (najviše asocira na "Dvorska budala"). Da li tek dok dođe 11. pjesma po redu "San" kad se pojavljuje Saša Antić iz The Beat Fleet u kratkoj rap dionici treba protumačiti kao vrhunac albuma? Diskutabilno, ali ovaj album ide dalje i pljeni svojom konfiguracijom kroz Black Sabbathovsku 'ubili su Franju Drogaša, za gušu su ga klali, jebem ti mater' ("Droga"), doom-metalom u naslovnoj "Put za Majmunovo" koja još i najbolje prikazuje sav čar Kostura gdje se oni nalaze i gdje bi trebali biti. Stvar je odlična. "Noga sa ormara" i "Svjetlost" ('u svijetlost mi pičimo') su još dva jednostavna bisera hard-rocka pred sam konac albuma s kojima Kosturi mogu napraviti proboj ka široj audijenciji. Posljednja "Shaman" je obred koji je ovdje bio neizostavan. Bubnjevi, vox-extended tehnika i odvaljeni klasični hard-rock sa sjajnim gitarskim riffovima koji okončavaju sa standardnim balkanskim uzvikom 'jebem ti mater'.

Netko će ovaj album shvatiti pretenciozno, možda površno, čak i blesavo. Znam ljude koji nikada nisu svarili Satana, Franci Blaškovića, Đubrivo, seljake, intelektualce, Judas Priest..., ali ovi iz 'majmunovog' bez obzira na glazbeno-tekstualnu diskriminaciju i namjerni šovinizam kojeg će im pridavati eminentni glazbeni stručnjaci znaju šta je r'n'r i o čemu on mora govoriti. Ovo što rade Kosturi je hard-rock. Zabavan i jednostavan Muppet Show na izvrnuti, lucidan način.

Jako dobro, metalizirano, rockerski, simbolički... uključujući i sasvim solidnu 'svinjsku' produkciju.

Ocjena (1-10): 7