Stara Mama Bend - Stara Mama Boogierama FLAC

STARA MAMA BEND: Status mama boogierama, EP (Slušaj najglasnije, 2015)
Aleksandera Cepuša i Mateja Krajnca svima koji su "unutra" na stranicama terapije ne treba posebno predstavljati. Prvi je ovom mini albumu pridonio glazbom i gitarama, a drugi tekstom i vokalom. Uz njih je na albumu radio još jedan Cepušov dugogodišnji suradnik Martin Mastnak (poznat iz Cepušova faze s Actoon i DeTonator), koji je zaslužan za bubnjarske dionice, snimak i produkciju. Ovo je njihov treći album koji je na facebooku najavljivan kao: "prevodov pesmi Nicka Cava in nekaterih drugih glasbenih dobrot".
[ Stara mama bend Aleksander Cepuš i Matej Krajnc ]
Stara mama bend Aleksander Cepuš i Matej Krajnc © facebook
Pri ulasku u prve akorde uvodne "Suzi iz Singapura/Svetloasa Venera" sirovi rifovi furaju na proto punk s utjecajima poput New York Dolls-a ili The Dictators-a. Ima tu i standardnog rocka kroz AC/DC ili The Who, a sve je odsvirano tako da se može usporediti s demo snimkama spomenutih grupa. Za one koji su upoznati s Cepuševom glazbom, vrlo brzo će ući i u Status mama boogierama. U uho već pri prvom taktu upada produkcija, koja je simplificirana i sirova, te se savršeno uklapa u koncept glazbe. Iako ova ekipa ima jako puno utakmica (čitaj: albuma) u nogama, oni su za razliku od današnjih klinaca uspjeli izvući esenciju bazičnog rokenrola bez imalo preseravanja. Kod njih nema pretjeranih solo dionica i silovanja instrumenata. Pjesme možda i sliče jedna drugoj, ali kod glazbe koja je oglodana do kostiju to je i za očekivati. Nisu li i pjesme iskonskih rock veterana AC/DC-ja, Ramones-a ili New York Dolls-a u tom istom razredu?

Krajnceve vokalne dionice imponiraju jednostavnom pričom, u kojoj se tekst čini kao plod trenutne improvizacije. Krajnc nam se obraća kroz dijapazon minijaturnih priča koje translatiraju u lokalnu birtiju, kad se ekipa nakon par piva opusti, pa počinje natjecanje tko će biti glasniji. Sličan pričalački način interpretacije imao je na samostalnom albumu Predtakt.

Četrnaest minuta i sedam pjesama proći će dok trepnete. I uopće nije upitno, ako ste se odlučili dokopati ovog albuma, poslušati ćete ga nekoliko puta zaredom. I svaki put ćete se zapitati zašto današnja djeca teže kompliciranju rokenrola i potrebi da budu posebni na krivi način. Ili je stvarno za pravi rock album potrebno imati toliko godina i albuma iza sebe.
ocjena albuma [1-10]: 7

jura // 30/05/2015